Ja sam Šumski ved i izgledom sam pomalo sličan ljudima. Pomalo, ne previše. Moje tijelo obavijeno je lišćem bagrema, drveća koje čuvam kao i sve ostalo drveće Bilogore.
Zbog njih sam jako velik. Naravno, zbog njih sam i snažan. Ako koje drvo treba prenijeti, ja sam spreman. Ako šumi treba vjetra, ja sam isto spreman.
O meni kruže priče da sam „zdrpan“. Nisam, moje lišće, a i guste dlake ispod njega, uredno su složene i začešljane.
Ljudi me se ponekad boje jer me rijetko vide, no to nije čudno jer moje društvo je ipak drveće. Ok, i ovaj Aršanjski vilenjak koji vas je već pozdravio. I Mala vila kamilica mi je prijateljica. I ostalo društvo začudnih bića, tu su svi negdje okolo naokolo Bilogore.
Ako me ipak sretnete, straha nema, možemo posjetiti moj skriveni šumski grad, tamo ću vam biti manje stran. Uz mene je često jedan manji ved. Njega zovu Kućni ved. Evo ga pored mene.