Volim mjesta gdje se zemlja i biljke dodiruju.
Najviše volim glogovo grmlje jer su njegove bodlje oštre, a cvjetovi bijeli i mirisni. Ptice u njemu prave gnijezda, a ja čuvam da im nitko ne smeta.
Ne treba me se strašiti, nisam strašan nego tih dok obavljam poslove
nakon što su ljudi napustili vidljivi svijet.
Glođem ostatke i tako ih vraćam prirodi. Ja sam čuvar prijelaza — između zemlje i biljaka, između onoga što je bilo i onoga što raste.
Iako sam među trnjem, pa do mene nije lako doći, vidjeti me možete u grančicama grmlja i trnja koje se pomiče bez vjetra.